Što je spaljivanje tokena?
Spaljivanje tokena proces je u kojem se određena količina kriptovalute namjerno uklanja iz opticaja, čime se smanjuje ukupna ponuda dostupnih tokena. Zamislite popularan restoran koji uklanja nekoliko stolova iz blagovaonice kako bi stvorio osjećaj ekskluzivnosti i povećao vrijednost preostalih stolova. Na sličan način, spaljivanje tokena može povećati vrijednost preostalih tokena smanjujući njihovu dostupnost. Ovaj proces se obično provodi slanjem tokena na posebnu, nepovratnu adresu, poznatu kao “burn address”, koja može primati tokene, ali ih nikada ne može poslati. Budući da nitko ne može dohvatiti ili koristiti ove tokene, smatraju se trajno “spaljenima”. Projekti često koriste spaljivanje tokena kao strategiju za kontrolu ponude, stvaranje oskudice i stabilizaciju tržišta, što može privući investitore i dugoročno povećati vrijednost preostalih tokena.
Izvor: cointelegraph
Kako funkcionira spaljivanje tokena?
Spaljivanje tokena nije samo odluka donesena preko noći, već pažljivo kontroliran proces koji trajno onemogućava trgovanje tim tokenima. Proces spaljivanja odvija se u nekoliko ključnih koraka kako bi se osiguralo da su tokeni nepovratno uklonjeni iz opticaja.
Korak 1: Odluka o spaljivanju tokena
Odluku o spaljivanju tokena obično donose programeri projekta ili upravljačka tijela. Tokeni se mogu spaljivati kao dio ekonomske strategije za povećanje oskudice ili kao odgovor na zahtjeve zajednice. Neki projekti imaju ugrađene deflacijske mehanizme, gdje se tokeni povremeno spaljuju kako bi se smanjila ukupna ponuda, dok drugi spaljuju određeni postotak naknada za transakcije ili nagrada za staking. Na primjer, Binance provodi kvartalna spaljivanja tokena, prilagođena obujmu trgovanja, dok Ripple spaljuje dio transakcijskih naknada kako bi spriječio neželjene aktivnosti na mreži. Kod stablecoin kriptovaluta poput Tetherovog USDt-a, spaljivanje se koristi za održavanje stabilnosti – kada korisnici zamjenjuju USDt za fiat valutu, odgovarajuća količina tokena se spaljuje kako bi se očuvao omjer 1:1 s rezervama.
Korak 2: Određivanje broja tokena za spaljivanje
Nakon donošenja odluke, projekt definira količinu tokena koja će biti uklonjena iz opticaja. To može biti fiksan broj ili postotak ukupne ponude, ovisno o ciljevima spaljivanja. Pametni ugovor na blockchainu provjerava ima li korisnik ili projekt dovoljno tokena za spaljivanje te osigurava da je uneseni iznos valjan i veći od nule. Ako uvjeti nisu zadovoljeni, proces spaljivanja neće biti proveden.
Izvor: cointelegraph
Korak 3: Slanje tokena na burn adresu
Tokeni namijenjeni spaljivanju šalju se na posebnu “burn adresu” ili “eater adresu”, koja ih može primiti, ali ih više nikada ne može poslati. Ova adresa nema poznat privatni ključ, što znači da su tokeni trajno izgubljeni. Spaljivanje se inicira pokretanjem funkcije “burn” na blockchainu, pri čemu se definira količina tokena za uklanjanje.
Korak 4: Provjera spaljivanja na blockchainu
Svaka transakcija spaljivanja zapisana je na blockchainu, omogućujući svima da provjere autentičnost procesa. Mnogi projekti najavljuju spaljivanje tokena kako bi osigurali transparentnost i povjerenje zajednice. Zajednica može pratiti ove događaje i provjeriti jesu li tokeni doista uklonjeni iz opticaja.
Zanimljivo je da neki projekti koriste “burn rate” kao pokazatelj financijskog zdravlja – visoka stopa spaljivanja može značiti smanjenje ponude i povećanje vrijednosti tokena, ali i potencijalno neodrživ poslovni model ako je stopa prevelika.
Izvor: cointelegraph
Zašto projekti spaljuju tokene?
Iako se na prvi pogled može činiti nelogičnim uništavati tokene, spaljivanje ima nekoliko ključnih svrha koje pridonose rastu, sigurnosti i stabilnosti projekata. Primarni razlog je često povećanje vrijednosti tokena smanjenjem ponude, no koristi ovog procesa idu daleko šire od same oskudice.
Povećanje povjerenja investitora
Redovita spaljivanja tokena mogu pomoći u jačanju povjerenja investitora i zajednice. Kada projekt provodi planirana spaljivanja, to se često tumači kao znak dugoročne posvećenosti stabilnosti i održivom rastu. Na taj način projekti mogu umiriti strahove investitora od inflacije ili prekomjernog izdavanja tokena.
Ispravljanje tehničkih pogrešaka
U nekim slučajevima, spaljivanje tokena služi kao rješenje za nenamjerno stvorene tokene ili tehničke greške. Na primjer, ako bug u sustavu uzrokuje slučajno mintanje dodatnih tokena, spaljivanje viška može spriječiti destabilizaciju ekosustava.
Stabilizacija algoritamskih stablecoina
Kod algoritamskih stablecoina, spaljivanje tokena igra ključnu ulogu u održavanju stabilne vrijednosti. Ovi tokeni su obično vezani uz određenu fiat valutu, a spaljivanje se koristi za kontrolu njihove ponude. Ako vrijednost stablecoina padne ispod ciljane cijene, sustav može spaliti višak tokena kako bi potaknuo rast cijene i vratio stabilnost.
Povećanje sigurnosti i smanjenje spama
Neke blockchain mreže koriste spaljivanje tokena kao zaštitni mehanizam. Primjerice, određeni projekti spaljuju mali dio transakcijskih naknada kako bi obeshrabrili spam transakcije i zaštitili mrežu od preopterećenja ili DDoS napada. Dodavanjem troška svakoj transakciji smanjuje se mogućnost da zlonamjerni akteri iskoriste sustav za brzu zaradu ili njegovo narušavanje.
Proof-of-Burn (PoB) kao mehanizam konsenzusa
Neki blockchaini koriste model Proof-of-Burn (PoB), gdje rudari spaljuju dio svojih tokena kako bi stekli pravo na rudarenje novih blokova i osvajanje nagrada. Time rudari dokazuju svoju predanost mreži, što pomaže u održavanju sigurnosti sustava bez visokih energetskih troškova karakterističnih za Proof-of-Work (PoW) metode.
Zanimljivo je da određeni projekti primjenjuju “community-driven burns”, gdje zajednica putem glasanja odlučuje hoće li se tokeni spaliti, dajući tokenholderima izravnu ulogu u oblikovanju strategije projekta.
Izvor: cointelegraph
Spaljivanje vs. kovanje tokena
Spaljivanje i kovanje tokena dva su ključna procesa koji pomažu u upravljanju ponudom i vrijednošću tokena u blockchain ekosustavu.
Kovanje (minting) označava stvaranje novih tokena i njihovo dodavanje na blockchain. Tokeni se kovaju prilikom početnih prodaja, kao nagrade za rudare ili validatore, ili za financiranje razvoja projekta. Ovaj proces osigurava da postoji dovoljna količina tokena kako bi se zadovoljila potražnja, posebno kada mreža raste ili zahtijeva dodatnu likvidnost.
Spaljivanje (burning), s druge strane, uklanja tokene iz opticaja kako bi spriječilo inflaciju i održalo stabilnost tržišta. Ključ je u pronalaženju ravnoteže između kovanja i spaljivanja — dovoljno novih tokena za podršku ekosustavu, ali bez prekomjerne ponude koja bi mogla smanjiti njihovu vrijednost.
Mnogi projekti koriste oba mehanizma kako bi održali stabilnu ekonomiju. Na primjer, tokeni se mogu kovati za nagrađivanje korisnika, ali se istovremeno spaljuju kako bi se smanjila inflacija i povećala oskudica. Spaljivanje može stvoriti deflacijski pritisak, povećavajući vrijednost preostalih tokena.
Zajedno, kovanje i spaljivanje omogućuju dinamično prilagođavanje ponude i potražnje, čime se osigurava dugoročna održivost token ekonomije.
Nadamo se da ste uživali čitajući današnji blog, te da ste naučili nešto novo. Ako imate bilo kakva pitanja ili prijedloge uvijek nam se možete obratiti na našim društvenim mrežama (Twitter, Instagram).
